Ja sam dijete Solane, by Muzafer Beljo Čauši

  • Thursday August 9th, 2018
Photo by: Adrian Perović

Photo by: Adrian Perović

Ulcinjani znaju što to znači: odrastao sam na ‘slanom hlebu’, slatkom kao šećer. Zarađivao ga je i donosio otac koji je decenijama radio na Solani.

Svake godine, negdje baš početkom avgusta s posla bi se vratio otac i uzbuđen i srećan donosio, kako je govorio, ‘cvijet soli’. Predavao ga je radosno mami i ona ga je primala baš kao što se prima najljepši cvijetni buket. Znao sam da se nešto značajno i važno događa, ali sam bio mali da znam da su Solanom procvjetali prvi sniježnobijeli kristali.

Taj je prvi kristal, predznak bogate berbe soli, bio najljepši ukras u našoj kući, do narednog ljeta, kada ga je smjenjivao novi.

Mnogo godina kasnije saznao sam i shvatio da je slani kristal zaista bio najljepši cvijet i razumio mamine srećne suze.

Ja se nadam, ja vjerujem, ja sam ubjeđen da će opet, sada tužna i jalova solanska polja, opet cvjetati. Da će ih usred ljeta ljeta prekrivati sniježni, blistavi slani cvjetovi. Da će neki novi dječaci gledati zbunjeno u svoje roditelje kako se vesele slanoj grudvi i brinuti zajedno sa svojim mamama da usred avgusta ne pljusne plaha kiša. Ja vidim slane cvjetove opet u staklenim vitrinam ulcinjskih kuća.